EIKONOISE – Subconscious

Eikonoise is a collage, an organization, a montage, a cut; reality reduced to a moment lingering between two nothings, solitude, an instant decision, authenticity, unrepeatability, elusiveness. The expression of Eikonoise aims for authenticity, coincidence, originality, uniqueness, individuality and the unrepeatability of expression. Color and sound are the two elusive elements, dialectic of the seen and the heard, two origins, two sources of energy; something that always keeps disappearing and running away from us. Eikonoise relies on its local time, it retreats into its own intimate duration, into solitude, into intimate consciousness. It is solitary meditation, because consciousness possesses the static of an isolated moment when we reach it through solitary meditation (G. Bachelard), and a moment in its intuitive independence. Completely discontinuous property of time, because nothingness is the only continuity; the moment absolutely reduced to a point. Melody gains sense through the diversity of its sounds, for sound as a sensitive matter possesses diverse life in its interior; it constantly changes for sense is diversity and only memory can make it uniform. (G. Bachelard) Bojan Miljančić

Eikonoise je kolaž, organizacija, montaža, rez, trenutak; realnost svedena na trenutak koja prebiva između dva ništavila, samoća, trenutačna odluka, izvornost, neponovljivost, neuhvatljivost. Eikonoise u svojem izrazu teži izvornosti, slučaju, originalnosti, unikatnosti, samosvojnosti i neponovljivosti izraza. Boja i zvuk dva su elementa u svojoj neuhvatljivosti, dijalektika vidljivoga i čujnoga, dva počela, izvora energije nešto što nam uvijek bježi i nestaje. Eikonoise se oslanja na svoje lokalno vrijeme, zatvara se u svoje vlastito intimno trajanje, samoću, intimnost svijesti. To je samotna meditacija, jer svijest posjeduje nepomičnost izdvojenog trenutka jednom kad smo je dosegnuli u samotnoj meditaciji (G. Bachelard), i trenutak u svojoj intuitivnoj neovisnosti. Posve diskontinuirano svojstvo vremena, jer ništavilo je jedini kontinuitet, i trenutak u apsolutnom smislu sveden na točku. Melodija dobiva smisao jedino raznolikošću svojih zvukova, jer zvuk kao osjetljiva materija u svojoj unutarnjosti posjeduje raznolik život, on se neprestano mijenja, jer osjet je raznolikost i jedino ga pamćenje čini jednoobraznim. (G. Bachelard) Bojan Miljančić

editor: Eikonoise (Bojan miljančić)
camera: Bojan Miljančić, Tomislav Buza